Linkovi
Mail
luki69@net.hr

luki2.blog.hr

petak, 15.03.2024.

1000.

Tisućiti post. Moglo ih je biti još toliko:((((

No, nećemo o tome što je moglo i trebalo....Danas sam pametnija.

Da vidimo što se događa na okruglom postu.

Promocija knjige pjesama Dražena Katunarića: "Što mi je šaputao Zeus". Sudjelovali su: Dražen Katunarić, Darija Žilić, Žarko Paić i Ivan Herceg. Mjesto radnje: Knjižnica i čitaonica "Bogdan Ogrizović", Preradovićeva 5.
Dražen je erudita, predivno piše - kao što je Darija naglasila, jako je teško napisati recenziju za zbirku poezije, pogotovo za takvog čovjeka....Odličan osvrt je bio popraćen i emocijom, a poveznice između antičkih i današnjih vremena bile su savršene. Darija je spojila osobno i teoretsko, ali ne pretenciozno, nego razumljivo i ljudima, čiji interes nije samo poezija i čitanje.

Žarko Paić, drugi recenzent, ispričao je kako je zbirka uopće došla na svijet, jer je trebalo biti objavljeno nešto drugo od Dražena...Međutim, oko antike, bogova i Grka su se odmah složili - i ta je tema dobila prioritet.

Dražen je proputovao Grčku, i susreo se sa svim mitskim junacima - naravno, samo u svome umu i velikom željom da sazna što bi mu danas rekli mitski junaci....I zašto Zeus šapuce? Da iz tišine bolje i jasnije čujemo? Ili je umoran? Kažete: Bog. pa umoran? Vjerojatno nam je po tome blizak.

20240315-190528-2

S lijeva na desno: Žarko Paić, Ivan Herceg, Dražen Katunarić i Darija Žilić.

20240315-232838-2



Predivna naslovnica. Izdavač; HDP. Biblioteka Poezija. Posveta za mene: Dragoj Luki, s veseljem.

20240315-202355-2

20240315-233327-2

I jedna predivna pjesma iz zbirke. Ljubav sa sfingom. Moj favorit!

20240315-232811

Darijini pokloni. Prije promocije, bile smo na kavi. Krasna zbirka poezije: "Morski zrak" i Dermaplanta, balzam osam biljaka.

Prekrasna tema za tisućiti post!

Darija je bil nezaustavljiva, jako dobro raspoložena, kao i ja...

Ljubim vas tisuću puta!

- 22:59 - Komentari (26) - Isprintaj - #

Ljudi od akcije

Večeras sam bila na 48. SKAZ-u (Susretu kazališnih amatera Zagreba), u malom, ali snažnom kazalištu KNAP.
Ovaj post se može smatrati svojevrsnim nastavkom prošloga posta, jer se radi ponovo o svestranoj umjetnici Ani Narandžić i njezinoj satiri/komediji "Ljudi od akcije", redatelja Vinka Štefanca. Prvi takav tekst uprizoren u kazalištu - i odmah senzacija. Znala sam da će biti dobro, ali zaista nisam znala da će biti toliko dobro! Oduševljena sam!

S obzirom da je predstava izvedena u natjecateljskom djelu programa, vjerujem da će dobiti i neku nagradu. I što je najvažnije, nastavit će se igrati na sceni i dalje....Divota!

Nakon predstave sam prisustvovala i okuglom stolu, gdje su kritičari - ocjenjivači predstava govorili svoje mišljenje o viđenom, a kasnije je i publika imala pravo glasa. Predstava je imala samo pohvale s obje strane - i od kritike i od publike.

Doznala sam od Ane (autorice) da je predstavu počela raditi sa pokojnom Kostadinkom, a završila sa Vinkom Štefancem. Lijep hommage Kostadinki...

20240314-191357-2

20240314-183530-2

Ovako je izgledalo na sceni...Napominjem da su to glumci - amateri. Mnogi od njih pravi su profesionalci odnosom prema poslu i radu
..Ne bi se posramili i da glume s "akademcima." Takodjer, začudno je bilo i njihovo zajedništvo na sceni.

..20240314-192018-2

Okrugli stol - kritičari....

Ljubim!


- 00:52 - Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 13.03.2024.

Ana i Lovro

Danas sam bila na dva lijepa događanja.
1. Prvo, Udruga umjernika "August Šenoa" upriličila je umjetničku večer svestrane umjetnice Ane Narandžić. Ana je ovoga puta govorila i o svom slikarskom i skulpturalnom radu, a prestavila je i zbirku kratkih priča "Što je život bez stereotipa" i zbirke pjesama: "Moja zbirka", "Između ravnodnevnica" i "Abeceda magneta".
S Anom je uvijek lijepo i emotivno.
Gošća večeri: glumica Senka Rupić, koja je interpretirala monolog Laure Lembach (Krleža).
Glazba - gitara: Stjepan Andjel Stiv.

20240313-173955-2

Senka u zelenome, odmah do nje Ana...

20240313-174034-2



Stjepan Anjel Stiv

Događanje br. 2

Sićušna retrospektiva naziv je izložbe kojom Lovro Artuković u ""Galeriji Kranjčar predstavlja samo tri rada. Posrijedi su dvije slike i jedna prostorna instalacija nastale u vremenskom rasponu od trideset pet godina. Premda posve različito intonirana i slikarski izvedena, ta su tri rada povezana zajedničkim nazivnikom - pojmom tuluma.

20240313-193625-2<

20240313-193713-2

Prostorna instalacija - baš nešto posebno za vidjeti....

20240313-193917-3

Ljubim!

- 22:49 - Komentari (14) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.03.2024.

Čitam i kuham

Danas je bio knjižni klub:"Čitam i kuham"....Iskomentirali smo Rosu Montero i njeno djelo u kojem govori o Marie Curie. Išlo je jako u smjeru feminizma, što mi se nije svidjelo. Dobro sam detektirala odnos pema kćerima - i da je zapravo više voljela onu, koja joj se pridužila u znanstvenom istraživanju....
S obzirom na to da je Marie bila porijeklom Poljakinja (Maria Sklodowska -Curie), jeli smo finu poljsku salatu, vrlo sličnu francuskoj - ova poljska je baš bila po mome guštu, malo pikantnija...
Idemo vidjeti što je sve potrebno za poljsku salatu:

4 srednja krumpira
2 veće mrkve
4 jaja
6 kiselih krastavaca
2 jabuke
2 žlice gustog, grčkog jogurta
5 žlica majoneze
1 žčica senfa
sol i papar po želji

Priprema poljske salate:
Stavite krumpir i oguljenu mrkvu u lonac, dodajte vodu i pustite da zavri. Kuhajte dok ne omekša. Jaja skuhajte u drugom loncu.
Kad se ohladi, ogulite krumpir pa ga nasjeckajte na kockice. Narežite i mrkvu, jaja, kisele krastavce i jabuke.
Pomiješajte jogurt, majonezu i senf pa promiješajte.
Prebacite sve sastojke u istu zdjelu pa pažljivo miješajte dok preljev ne obloži povrće. Prema potrebi dodatno začinite i ostavite da se ohladi.

20240311-182719-2

Evo ovako je izgledala poljska salata...Mljac!!!:))))

A za desert nešto, što je volio Pierre Curie:

Francuska krema od maslaca s jajima

Sastojci:
6 cijelih jaja
12 dkg šećera
Pola kg maslaca
liker

Postupak pripreme:

Cijela jaja tucite na vatri sa šećerom dok smjesa ne zavrije, zatim maknite s vatre i dalje tucite dok se ne ohladi. Na to se maslac miješa sa šećerom dok ne postane pjenasta smjesa, a onda u maslac pomalo umiješajte hladnu kuhanu kremu. Ovo je također temeljna krema od koje se može napraviti nebrojeno mnogo vrsta ako se u nju stavi bilo kakvog likera, čokolade, kave, badema itd.

20240311-184635-2

I evo deserta u staklenci.... Još više mljac...:))
Na dnu se nalaze krema od čokolade i smrvljeni Petit Beurre keksi.

A pilo se talijansko pjenušavo vino....

20240311-183509-2

Za mjesec dana - nove delicije, i nova knjiga....Evo je:

20240311-215010-2




Dacia Maraini ima 87 godina i živi u mjestu Fiesole, u Italiji. Kao prava Talijanka, u knjizi često spominje finu hranicu i recepte....

Ljubim!

- 23:15 - Komentari (14) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.03.2024.

Majica i Prag

20240310-085508-3

Na prvoj jutarnoj kavi u McDonaldsu...No, kava ovdje nije bitna - nego majica...:)))) Fotkala me djelatnica u McCaffeu, mojim mobitelom.

Lijep završetak moga blogotjedna! Hvala na blogu tjedna, nastojala sam malo promijeniti koncepciju - da nisam stalno o događanjima....Da vam bude zanimljivije....Nadam se da sam uspjela. Hvala što čitate i komentirate. Volim vas!

Danas razgovor s mojom prijateljicom - pjevačicom. "Slušaj, zabilježi si 06.10. Sa mnom si u Pragu. Nastupam u Lucerni." Nema majci da li možeš, hoceš ili slično....:)))) Zabilježi! Zabilježila!:)))) S radošću.

Ljubim!


- 21:01 - Komentari (22) - Isprintaj - #

subota, 09.03.2024.

Severina, masline i Jozefina

Jučer je bio Noćni marš u Zagrebu. Severina je bila ogromna podrška. Mogu ja o Seveni misliti ovo ili ono, mogu ne voljeti pjesme koje pjeva - ali, svaka njoj čast na borbi koju vodi. I još podržava druge, jer zna kako sustav može biti nepravedan.

Na svom Instagram profilu, gdje svakodnevno objavljuje, Severina je povodom marša zapisala: "Zbog mladosti koja još nije pobjegla iz Lijepe naše, u kojoj je malo toga ostalo lijepo. Ali vridilo je sinoć biti na pravoj strani Hrvatske....Hrvatske koju nam otimaju i kradu "veliki domoljubi", kradu nam dostojanstvo na pravedan život, prodaju nam djecu i Boga su prisvojili. Citat Balaševića: "čitav plen da da skupe, pa ne mogu da vas kupe, da vam mladost kao sitan kusur odbroje.." (Ja bih nastavila: "Živeti slobodno, pesmom se oriti, tvoj steg na svakom gradu je gde ti se neko raduje..." )...Severina nastavlja: "Skinite nam se više s vrata, ostavite naše matternice, jer idete na jetru majkama, radnicama, penzionerkama, studenticama, učenicama, isprebijnim ženama, ali i pravim divnim muškarcima kojih je sinoć bilo puno."

Zaista je i bilo tako.

Danas:

9. Festival maslina u Zagrebu. Mjesto radnje: hotel Sheraton. Tko voli, u nedjelju (sutra) ga može posjetiti, od 9 ujutro do 18 navečer.

Festival obuhvaća sljedećih nekoliko najvažnijih aktivnosti:
• Analiza i ocjenjivanje uzoraka ulja iz Hrvatske i inozemstva (Bosna i Hercegovina, Slovenija, Crna Gora, Italija) - provest će ovlašteni panel senzorskih analitičara Olea-Zadar. Ukupno je pristiglo 309 uzoraka ulja, koji su već u Zadru u postupku analize i ocjenjivanja.
• Prodajna izložba najkvalitetnijih hrvatskih maslinovih ulja i drugih proizvoda, koji se sljubljuju s maslinama (sir, vino, suhomesnati proizvodi, med) te proizvoda važnih za maslinarsku proizvodnju (zaštita, gnojidba i oprema) – prijave su u tijeku, a očekuje se do 40 izložbenih stolova.
• Stručni skup s izlaganjima vrsnih predavača iz područja maslinarstva, zdravstvene i nutritivne vrijednosti ekstra djevičanskog maslinovog ulja, kao i brendiranja Hrvatske kao maslinarske zemlje – u tijeku je priprema programa.
• Radionice vođenih degustacija ulja - prepoznavanje poželjnih karakteristika maslinova ulja, ali i mogućih mana. Radionice doprinose edukaciji potrošača, a provest će ih ovlašteni stručnjaci za senzoriku maslinovih ulja iz udruge Olea – Zadar.
• Radionice za izradu kozmetike na osnovi maslinovog ulja – izrada krema za zaštitu lica i tijela. Održat će ih Srećko Gross, predsjednik udruge.

Malo fotografija...Malo je reći da sam bila oduševljena.

20240309-101814-2

20240309-101936-2

20240309-102043-2

20240309-102120-2

20240309-102132-2

20240309-102653-2
quick image upload


20240309-102736-2

20240309-102810-2

20240309-102857-2

Maslinovo ulje nisam kupila, jer mi ga je sestra dala kad sam bila u Splitu. Naime, Antini proizvode maslinovo ulje, pa ne moram brinuti - a znam da je odlične kvalitete. Moj izbor danas:

20240309-201550-2

Jedna divna uskršnja košarica, koja može postati i piknik košarica....

20240309-183800-2



Šalša i guščija pašteta s tartufima.

"Jutro poezije" je danas bilo dirljivo. Posvećeno Jozefini Dautbegović. Na mnogim pjesmama (čitanju) sam plakala...

Dautbegović, Jozefina, hrvatska književnica (Šušnjari kraj Dervente, BiH, 24. II. 1948 – Zagreb, 27. XI. 2008). Završila Pedagošku akademiju u Slavonskom Brodu. Radila je kao nastavnica i knjižničarka u Doboju, a od 1992. živjela je u Zagrebu, gdje je radila u Muzejskom dokumentacijskom centru. Pisala je pjesme, prozu i muzeološke članke. Pjesničku djelatnost započela je zbirkom Čemerike (1979), a nastavila zbirkama Uznesenje (1985) i Od Rima do Kapue (1990). Zbirka Ručak s Poncijem (1994) poetski transponira traumatično iskustvo rata i izbjeglištva, nerijetko uz oslonac na biblijsku simboliku. Objavila je i zbirke Prizori s podnog mozaika (1997), Božja televizija (2001) i Vrijeme vrtnih strašila (2005) te novelističku zbirku Čovjek koji je kupovao kuću (2006), u kojoj tematizira urbanu svakodnevicu.
(Izvor: "Hrvatska enciklopedija")

Izbor iz poetskog opusa pjesnikinje Jozefine Dautbegović govorili su Diana Burazer, Korana Ugrina, Kristijan Ugrina i Rešat Avmedovski Rale. Jutru su prisustvovali i Jozefinina sestra Mara i nećak Dario. "Starci" su bili prepuni publike i pjesnika. Bilo je predivno. Bilo je ispunjavajuće. Bilo je emotivno.

20240309-120532-2

Željko Buklijaš, voditelj "Jutra poezije"...

20240309-122134-2

Mlada Korana Ugrina i Dijana Burazer.

FB-IMG-1710019262787-2



Sve ostale fotografije su moje, a ovako me vidi objektiv Željka Buklijaša...Uz dozvolu autora objavljujem.

Zadnja bosanska zima - Jozefina Dautbegović

Kamo god idem nosim je kao nasljednu bolest
ostala mi je u kostima
u koštanoj srži
Zima mi je ljeti na Hvaru Korčuli ili u Opatiji svejedno
ona u meni traje beskrajno duboko se ukorijenila

Tko zna u kojem dijelu mene leže svi njezini snjegovi
koji su dok mene nije bilo
kao u narodnim pričama o ukletim predjelima
padali sedam dugih godina
i pretvorili se u ledenjake
Otada mi se godišnja doba mijenjaju
kao na filmu samo pred očima
a meni zima traje
Sigurno sam u kostima kad sam odlazila ponijela
zadnje bosanske snjegove
bez svijesti da ih nosim zauvijek

Kažem u kostima a tko zna gdje su se zavukli
možda mi stanuju u sivoj moždanoj masi
pa se sruče neočekivano
taman kad se opustim na +30° C i uživam
kao gušter na suhozidu
Iz čista mira osjetim odnekud puše vuče me ledeni
vjetar za rub haljine
prepoznajem ga miriše na bosanske snjegove
ali on mi za svaki slučaj
maše palminim granama ispod nosa da me uvjeri

Iako u pravilu ne jedem sladoled
svaki put na dnu zdjelice
s voćnom salatom žličicom dotaknem sleđeno voće
Moja me bosanska zima pronađe usred ljeta
na uskim ulicama primorskih gradova
izvuče se iz nekog podrumskog otvora
ili iza tamnih oltara u romaničkim crkvama

Zbog nje jedino ja nosim vunene veste na ljetovanju
a kad ulazim u more svaki put poželim navući čarape

Zbog nje mi ti kažeš kako si ledena
daj da ti ugrijem ruke.

Sada valjda razumijete zašto sam plakala....Da ne govorim o pjesmama iz ciklusa "Izbjeglištvo" :((((

Ljubim!

- 20:42 - Komentari (10) - Isprintaj - #

petak, 08.03.2024.

Moje žene

Imala sam sreću odrastati u društvu pametnih, lijepih i dobrih žena.
Moja baka je jedna od njih. Posvetila mi se u potpunosti, dok je mama bila na dežurstvima. I poklonila mi je ne samo znanje, nego i nepresušnu količinu ljubavi. Uvijek je se sjećam, a danas - na Dan žena - posebno, svjesna koliko me formirala.
Moja mama - koja je uvijek birala neki teži put, ali - ne bi bila takav borac i toliko jaka da nije pošla nevolje i nesreće - jer što za ženu može biti teže od gubitka djeteta? (Brat, mlađi, je umro od tumora na mozgu.)
Samo ona zna kako je preživjela...:((((( Moj heroj, moja snaga, uvijek uz mene i blizu mene....Za nju bih život dala, zaista i bez razmišljanja...
Treća žena - moja sestra, moj uzor i moja kombinacija mentaliteta :)))) Oštrija od mene, spretnija od mene - ali, još uvijek nazove kad je nešto muči....

Pronašla sam jednu fotografiju nas tri - baka, mama, djed br. 2 i ja....:))) U Tatrama....

20240308-231100-2

Sretan vam Dan žena, čuvajte svoje drage žene (i ne samo njih!).:)))

Fotografija: moja, iz moga albuma.

Ljubim!

- 23:21 - Komentari (15) - Isprintaj - #

Jučer Karakaš, danas "Oda mladosti"

Veliki Booksin prijatelj (možda najveći fan Booksine crvene limunade) i jedan od najpoznatijih hrvatskih pisaca, Damir Karakaš, sprema se povesti vas na putovanje - i ne, nije to putovanje do najbliže knjižnice!
Umjesto toga, Damir Karakaš vas vodi na epsko putovanje kroz Liku, Pariz i Texas! U filmu "Paris, Texas" (1984) Wima Wendersa Travis Henderson luta iz pustinje i mora se ponovno povezati s društvom, samim sobom, svojim životom.(i Đole je bio veliki obožavatelj Nasta Kinski, pa joj je posvetio stihove: "Prganja me stalno Nastasja Kinski, svaki dan mi dolazi u san. Priča da me voli, baš ono, odistinki, i vene zbog mene...":)))
Važno je istaknuti da je prva knjiga koju je napisao bila upravo knjiga putopisa "Bosanci su dobri ljudi" (1999.)
Ali pričekajte, nije sve tako ozbiljno. Karakaš, čovjek koji preferira udobnost svoga kauča nad avanturama dalekih destinacija, ima nešto drugačiji pristup putovanju. Dok vas Karakaš vodi kroz ovu neobičnu avanturu, očekujte smijeh, suze, i možda poneku pjesmu o divljem zapadu (samo ako je inspiracija dovoljno jaka). Lika, Pariz i Texas postaju mjesta gdje se susreću književnost, humor i introspekcija, a Karakaš je vaš duhoviti vodič kroz ta područja bez zakona i reda.


Biografija autora:

Damir Karakaš rođen je 1967. u selu Plašćica kod Brinja u Lici. Nekoliko godina radio je u Zagrebu i Splitu kao novinar, od 2001. živi u Bordeauxu u Francuskoj, a od 2002. do 2007. u Parizu gdje se uzdržava sviranjem harmonike. U Parizu na Novoj Sorboni studira francuski jezik, izvodi performanse te izlaže konceptualne radove. Objavio je knjigu putopisa "Bosanci su dobri ljudi", zbirke priča "Kino Lika", "Eskimi" i "Pukovnik Beethoven", romane "Kombetari", "Kako sam ušao u Europu", "Sjajno mjesto za nesreću", "Blue Moon", "Sjećanje šume", "Proslava", "Okretište" i "Potop". Dobitnik je domaćih i međunarodnih književnih nagrada (Premio Itas Italija, Književna nagrada tportala za najbolji hrvatski roman, nagrada Fric, Meša Selimović, Petar Kočić…). Preveden je na desetak jezika, uključujući i arapski (prvi prijevod nekog djela hrvatske književnosti na arapski), djela mu se izvode na domaćim i europskim kazališnim daskama, a po predlošcima njegovih romana pišu se scenariji za filmove. Tako će ove godine u režiji Brune Ankovića, i pod mentorstvom poljskog oskarovca Pawela Pawlikowskog, na festivale i kina stići film rađen po njegovu romanu "Proslava". Roman će u mjesec travnju izaći u San Francisku i u Londonu. Karakašev roman "Sjećanje šume" pak je uvršten u čitanku iz Hrvatskog jezika za 8. razred osnovne škole (Profil Klett), kao i čitanku za 3. razrede gimnazija i četverogodišnjih srednjih škola (Profil Klett). U 2023. godini Karakaš je objavio roman "Potop", prije objave ovoga romana, kao dio projekta u kojem mu je pomagao i cijenjeni konceptualist Dalibor Martinis, Karakaš je u knjižnici Bogdana Ogrizovića (pod mentorstvom Frane Dulibića, voditelja Odsjeka Povijesti umjetnosti na Filozofoskom fakultetu u Zagrebu), održao izložbu 42 portretne studije književnica i književnika koji su u njegovom radu bili formativno bitni. Otac je triju kćeri. Živi u Zagrebu.

Program podupiru Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Grad Zagreb i Zaklada Kultura nova.

Karakaš je jučer gostovso u "Booksi", pričao o Francuskoj - konkretno Parizu, pa Kini, Londonu...Zna on u žaru borbe malo pretjerati:)))), ali da je zabavan - jest!:))))

20240306-201053-2

Sam sebi promotor, narator, voditelj - što god treba....:))))

20240306-202719-2

Otkačeno, ali lijepo. :)))

Danas:

Književnica Tanja Radović bila je gošća je prve ovogodišnje tribine Kul u gradu. Nakon autoričine zbirke priča "Osporavanje kiše" koju je prije dvije godine predstavljena na Zagreb Book Festivalu, ovoga puta riječ je o njezinom novom romanu "Oda mladosti". Roman obuhvaća razdoblje osamdesetih, priča priču o višetjednoj turneji studentskog zbora u Francuskoj.

Autorica je roman posvetila zboru "Ivan Goran Kovačić" čija je bila dugogodišnja članica. Valja istaknuti da se ne radi o memoarima, već u fikciji koja se referira na razne generacije zboraša koje se mogu prepoznati kroz glazbu, prijateljstva, ljubavi, bujnost doživljaj kao i osjećaje koje mladost ima u sebi. "Likovi su pretežno mlađi ljudi, umjetničkih senzibiliteta, otvoreni novim iskustvima u svim oblicima, ali nerijetko opet dovedeni u poziciju luzera", o romanu je zapisao urednik Branko Čegec. Denis Derk, književni kritičar Večernjeg lista o romanu je zabilježio: "Roman ima znatan čitalački potencijal, jer se bavi temom (zborskim kolektivom) koja do sada i nije obrađivana u hrvatskoj književnosti te će vjerojatno imati zamjetnu recepciju."

Tanja Radović plodna ja prozna i dramska autorica, radi kao knjižničarka u zagrebačkoj knjižnici "Vladimira Nazora". Završila je studij kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Uz autoricu o romanu je govorila književnica i radijska urednica i voditeljica Irena Matijašević.

Sjajna Sanja Baković bila je divna vofiteljica, s uvijek smisleno postavljenim pitanjima autorici.

Odlomak koji je autorica procitala nasmijao me, pa vjerujem da je i ostatak romana takav.

Sjajna knjiga - podsjećanje na neka vremena, ne samo što smo bili mlađi, nego smo - zamislite samo - znali i drugačije i bolje i kvalitetnije živjeti, i čak i gle čuda - i uživati....

20240307-191716-2

S lijeva na desno: Irena Matijašević, Tanja Radović - autorica, vesela i nasmijana u sredini, i Sanja Baković.

20240307-191721-2

Odlična naslovnica.....

Želim svim ženama ovdje i van bloga sretan Dan žena, a mojoj sestri i sretan roođendaan!:)))

Ljubim!

- 00:14 - Komentari (13) - Isprintaj - #

srijeda, 06.03.2024.

Smiješna ideja da te više neću vidjeti

"Smiješna ideja da te više neću vidjeti" je odlična knjiga Rose Montero, a govori o dnevničkim zapisima Marie Curie. Autorica progovara i o osobnom gubitku - o smrti supruga.
Ovo je knjiga koju smo dobili na mome drugom knjižnom klubu - onom kulinarskom....Izuzetno sam zahvalna, jer inače vjerojatno ne bih "saznala" za ovu odličnu knjigu. Želim je imati kod kuće, da joj se mogu vraćati - ako još bude u knjižarama - kupit ću. Ova je knjiga, bez pretjerivanja, pravo malo blago....I potaknula me da ponađem još neke knjige, koje govore o zanimljivom i teškom životu Marie Curie...

Pripovjedačica, koja se predstavlja imenom stvarne autoice ovo knjige Rose Montero pripovjeda svoj susret s kratkim dnevnikom žalovanja slavne znanstvenice Marie Curie, u kojem se poljsko-francuska nobelovka obraća svome nedavno preminulome suprugu Pierreu, velikom znanstveniku. Pripovjedačica povezuje Curieinu tragediju s vlastitim iskustvom gubitka, sa smrću svoga muža Pabla.

Izdvajam:

Rosa Montero kaže: "Budući da nisam imala djece, najvažnije što mi se u životu dogodilo moji su mrtvi, a time mislim na smrt voljenih mi bića...Samo u rođenju i smrti čovjek izlazi iz vremena."

Marie Curie je otkrila radioaktivnost. Osvojila je dvije Nobelove nagrade: jednu sa suprugom, 1903., za fiziku, a drugu 1911. za kemiju samostalno. Njoj se duguje i pronalazak polonija i radija.

Marie je cijeli život vodila svoje bitke, između ostalog borila se i za rodnu ravnopravnost - a zapravo se željela dokazati svom ocu. Marie je, kako ironično, pokopana u Pantenonu velikih muževa....

Privlačnost između nje i Pierrea bila je u prvom redu intelektualna. Divili u se jedno drugome prvenstveno u smislu znanstvenog istraživanja, rada...Kasnije je došla naklonost i zajednička ambicija, i na kraju - ljubav....

Rosa Montero kaže da nije sigurna da jedna Marie nije bila svjesna opasnosti od radioaktivnosti, i da je svjesno žrtvovala sebe za boljitak cijelog čovječanstva - što je Marie i bio cilj - ostaviti veliki trag.....Dobra vještica...:))) Vjerojatno je i ljubav prema Pierreu bila jednako jaka kao prema znanosti.....Djecu (dvije kćeri, Irene i Eve) je voljela toliko, koliko su bile u stanju pratiti je i poslušati.

Rosa Montero konstatira sa sjetom: "Ja ne bih umrla ni za koga. To je šteta."

Zapitala sam se u sebi za koga bih ja bila spremna umrijeti. I zaključila: samo za mamu. Da je Goldie živa - i za nju....


A vi?! Biste li vi bili u stanju za nekoga umrijeti?

Ljubim!





- 23:56 - Komentari (16) - Isprintaj - #

Priče o braku i sexu - vježbe prevođenja ili zavođenja

"Oskar iskreno rečeno uopće nije očekivao da bi se cijela situacija sa Terezkom mogla razviti u neku dužu priču; kada ju je prije nekoliko mjeseci pozvao u kazalište, mogao je istina zamisliti štošta, ali sigurno ne to da bi za ovim djetetom nekada u budućnosti mogao tugovati, kao što tuguje sada (nedjelja je popodne i Terezka boravi kao i svaki vikend kod svojih roditelja u rodnom gradiću Kadan).
Napisao je djetetom, iako joj je devetnaest. Oskara do danas ne prestaje čuditi to što Terezkino krilo izgleda i reagira kao krilo odrasle žene. Ponekad jednostavno ne može shvatiti, da ta djevojka, koja o svojim roditeljima govori bez trunke ironije kao o tatici i mamici i koja uz bijelo arhivsko vino jede pune šake malih šarenih bombona s čokoladnim punjenjem (a zatim na Oskara plazi obojeni jezik), može imati ispod trbuha guste crne dlačice.
Terezka studira u Pragu tek kratko vrijeme, i još često zaluta u gradu. Kada idu sa Oskarom u kino ili na večeru, a on bez prethodnog upozorenja skrene ili počne prelaziti ulicu, gotovo svaki put se zabuši u njega, a Oskar je mora uhvatiti kako ne bi pala. Terezka se svaki put ispričava, ali Oskaru se to čini dražesno. Zna da bi ga Terezka predano slijedila makar skrenuo u hodnik kuće ili recimo na gradilište. Povremeno se zbog toga mora nasmiješiti.
Ali zna i to, da kada je sama, privlači poglede muškaraca. Kladio bi se da joj se muškarci obraćaju ipak nešto češće nego ostalim zgodnim djevojkama; zacijelo si više dozvoljavaju upravo stoga što izgleda tako nevino, bespomoćno. Toga se Oskar pomalo boji - tim prije što sluti s kakvom im naivnom susretljivošću Terezka odgovara. Štoviše, zna da Terezka katkad na ulici razgovara poluglasno sama sa sobom. Radi to navodno onda, kako je objasnila nedavno začuđenom Oskaru, kada je dobro raspoložena.
U Oskarovoj nazočnosti, naprotiv, ne govori previše. Većinom se samo plaho smješka, i uvijek kada je Oskar izravno pogleda, još se više zbuni.
"Što" - kaže svaki put upitno, nesigurno.
"Ništa" - smješka se Oskar i očarano je kljucne u vrh nosića ili joj razbaruši kosu - to je često jedini odgovor, koji joj je u stanju pružiti.
Njezinim pričama o rođacima, školskim kolegama ili prijateljicama iz zavičaja većinom nedostaje poanta, ali Oskar ih i tako rado sluša jer iz njih isijava nešto što njegove priče - ma koliko bile lietrarno dorađene, nikada više ne mogu imati - naime, nespretnu draž mladosti.
Katkad se Terezka pomalo spetlja pripovijedajući; kada joj se to dogodi, zbunjeno zašuti i sama nad sobom odmahne rukom. Druge priče, pogotovo one o domaćim životinjama, ne dovršava upravo zbog toga što u njoj izazivaju napade iskrenoga, tihog smijeha koji uz najbolju volju ne uspijeva potisnuti; opet i ponovno prekriva dlanovima lijepo lice i plašljivo pogledava Oskara - nije li ga svojom djetinjastošću još razdražila - ali toga se za sada ne mora bojati.
"Dođi k meni" - kaže Oskar i otvara naručje. Terezka poslušno ustane, sramežljivo sjedne u krilo i sakrije lice na njegovom ramenu. Oskar osjeća, kako se njezina vitka leđa tresu od prigušenog smijeha.
Katkad se Oskar u Terezkinoj šutljivoj nazočnosti dosađuje - to se događa kada je preumoran ili premrzovoljan kako bi se veselio pukoj draži njezinog postojanja (puno više mu Terezka ne može ponuditi), ali onda je dovoljno nešto posve beznačajno - recimo samo to, kako pognute glave prolazi kavanom do toaleta, ili drugi put njena slučajna primjedba da je u studentskom domu užinala kiflicu i mlijeko - i Oskarove se emocije odmah vrate (slično tome, kaktkad ga gane i to, kako si Terezka ujutro prije dolaska na fakultet toči u izgrebenu plastičnu bocu mineralnu, ili čak običnu vodu direktno iz slavine).
Oskar postepeno otkriva da Terezka ne poznaje niz slavnih knjiga i filmova, koje su u Oskarovim krugovima čitali i vidjeli naravno svi, ali usprkos tome se ne može zgoziti nad tim. Uvijek kada otkrije neko takvo prividno nedopustivo neznanje, gleda na Terezku gotovo oduševljeno.
"Ti zaista ne znaš za Srebrni vjetar?" - kaže sretno.
Mnogi ljudi u početku često misle da je Terezka Oskarova kći. Oskar to prihvaća sa pomiješanim osjećajima: s jedne strane to godi njegovoj taštini, a s druge ga pomalo pogađa sigurnost s kojom su to pretpostavili (ukoliko bi imali i neke sumnje, zadržali bi ih za sebe, nisu bili toliko netaktični). Ali iz toga proizlazi zaključak da Terezka doista izgleda kao Oskarova kćer, odnosno razlika u godinama je toliko očigledna da dozvoljava takve zaključke.
Doduše, Oskar se često voli šaliti na tu temu ("Kada sam ja maturirao, tebe je majka još dojila" - kaže Terezki na primjer), ali zapravo ne zna što bi trebao misliti o tako velikoj razlici u godinama. Čita Terezki odgovarajuće ulomke iz Čehova ("...bio je prema njoj uljudan i ljubazan, ali u njegovom ponašanju, u njegovom govoru i njegovom milovanju bio je, kao sjena, lagani podsmijeh i pomalo gruba oholost sretnog muškarca, koji je gotovo dvostruko stariji od nje...") i govori pred njom o sindromu pigmalionizma koji obuzima muškarce srednjih godina, ali time kao da želi dokazati da ne izbjegava tu problematičnu temu.
Jedno jutro, kada je išao po novine, kupio je Terzki ilustirani dječji časopis. Terezka je doduše naoko ogorčeno prosvjedovala, ali nakon nekoliko minuta Oskar ju je ugledao kako ga čita sa neskrivenim zanimanjem.
"Terezka" - vikne veselo.
Uplašeno je od sebe odgurnula časopis - kao da ju je zatekao u prelistavanju nekakve neukusne pornografije.
Katkad je Oskar dovede pred veliko zrcalo u predsoblju, stane iza nje i počne joj podizati majcu ili raskopčavati košulju. Terezka se stidljivo brani, odvraća pogled od svoje slike i rukama pokriva bradavice. Ne radi se uvijek o seksu - Oskar se želi vlastitim očima uvjeriti da je sve to istina.
Kada Terezka dolazi naveče Oskaru (često u novom džemperu ili košulji - ali ubrzo izađe na vidjelo da je to posudba od kolegica koje živi u studentskom domu...), obično zastane usred predsoblja kao učenica koja je na poziv nastavnika došla u njegov kabinet. Neodlučno se smiješi kao da čeka daljnje upute. Oskaru se sviđa što u odnosu na njegov stan još nije usvojila onu posesivnu sigurnost djevojaka, koje su ga ranije posjećivale: ne baca torbicu gdje se sjeti, ne hoda amo-tamo po svim sobama, ne otvara hladionik, a čak i ne sjedne bez njegovog izravnog poziva. Voli je zbog toga, ali zna da će i ona jednoga dana, sa neočekivanim samopouzdanjem i uvjerenošću, koja će mu biti neugodna, baciti se na njegov neraspremljen krevet (to je neizbježno, kao što je neizbježno da će svaki omiljeni učenik jednom razočarati svoga nastavnika).
Također se Oskar boji, pomalo sebično, trenutka kada će se Terezkino katkad čak i bojažljivo poštovanje spustiti ispod određene granice - a ona će pred njim izgovarati sve te nezrele devetnaestogodišnje nazore i predodžbe viđene na televiziji.
Ali za sada tome još nije tako, a mora li Terezka pred jutro na toalet, zatvara i otvara vrata spavaće sobe nevjerojatno tiho.
Kada joj Oskar priča istinu o svojim prethodnim odnosima (vezama) ili govori o nesputanom seksualnom životu svojih prijatelja (kojima podmeće i neke doživljaje iz vlastitog života), Terezka ga prati pomalo izbezumljeno - kao netko, tko u zubarskoj čekaonici sluša pripovijedanje čovjeka, koji je upravo prošao osobito krvavu ekstrakciju.
Nakon vođenja ljubavi sa Oskarom , ona se sama smije vrlo razuzdano - i pri tome se ne može reći da vode ljubav nemaštovito. (Odakle ta razuzdanost u njoj? - pita se Oskar katkad).
No, više ga plaši druga stvar: kad god mu Terezka spusti spusti lice na grudi, izgleda toliko puna povjerenja, da se Oskar katkad sledi. Za razliku od nje, on naime može zamisliti prilično mnogo završetaka. Prilično mnogo tužnih završetaka ove priče.
Jednom je utakvom trenutku pomislio (bilo je vrlo rano ujutro i u sobi je još bio mrak): što ako ga Terezka privlači prije svega zato, što ona još uvijek vjeruje u sretne završetke?"


Oskara i Terezku sam prevela s češkog za svoju dušu, kao vrstu vježbe...Jako mi se svidjela priča Michaela Wievegha... Inače ga volim, a u ovoj sam se priči doslovno pronašla (sjetite se samo moga Praga od prije nekoliko dana!)....Meni za dušu - počitajte...

Ljubim!

- 01:07 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2024  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Ožujak 2024 (14)
Veljača 2024 (18)
Siječanj 2024 (20)
Prosinac 2023 (25)
Studeni 2023 (26)
Listopad 2023 (28)
Rujan 2023 (16)
Kolovoz 2023 (18)
Srpanj 2023 (22)
Lipanj 2023 (30)
Svibanj 2023 (27)
Travanj 2023 (28)
Ožujak 2023 (26)
Veljača 2023 (23)
Siječanj 2023 (24)
Prosinac 2022 (25)
Studeni 2022 (26)
Listopad 2022 (29)
Rujan 2022 (25)
Kolovoz 2022 (22)
Srpanj 2022 (22)
Lipanj 2022 (21)
Svibanj 2022 (28)
Travanj 2022 (29)
Ožujak 2022 (25)
Veljača 2022 (24)
Siječanj 2022 (25)
Prosinac 2021 (23)
Studeni 2021 (24)
Listopad 2021 (28)
Rujan 2021 (26)
Kolovoz 2021 (29)
Srpanj 2021 (31)
Lipanj 2021 (22)
Svibanj 2021 (28)
Travanj 2021 (28)
Ožujak 2021 (22)
Veljača 2021 (28)
Siječanj 2021 (14)
Prosinac 2020 (27)
Studeni 2020 (23)
Lipanj 2018 (1)
Opis bloga